VRAZICI ba Online

OSTAJTE OVDJE,SUNCE TUĐEG NEBA NEĆE VAS GRIJATI KO ŠTO OVO GRIJE ...

13.01.2015.

Abdulah Kovačević-Vrijeme nezaboravnog bosnoljublja

U svakoj nepravdi i zlu vidim od svog tijela gomilu kostiju i ispijene oči, stihovi su slutnje rahmetli mr. Abdulaha Kovačevića, koji su ispisani na nišanu njegovog mezara u rodnom mjestu Vražići kod Čelića.

Tu je ukopan 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina neraskidivo je vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine.

Poruka vojvode

Prije posljednjeg rata istupio je iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu BiH. Upozoravao je na strahote koje se spremaju bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Autor je elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare onog dijela na kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Provedeni referendum dao mu je za pravo i općina Čelić u sastavu FBiH danas je stvarnost.

Muminovići: Sestra i zet više ne vjeruje da će krivce stići kazna
   
Rezervisti JNA oteli su ga 29. novembra 1991. godine. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Općine Lopare.

Ljekar Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije četnički vojvoda, okupljenima je rekao: "Ništa ne brinite, Abdulaha ćete dobiti živa ili mrtva". Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Njegovi sestra Mina i zet Vahid Muminović sjećaju se tih dana.

Zvanično objašnjenje

- Policija iz Lopara mi je javila da ponesem jedno ćebe i da krenem automobilom dokle mogu ka Lukavici. Rekli su da je pronađeno tijelo rahmetli Abdulaha - kaže za "Dnevni avaz" Muminović.

Ističe da je tijelo pronađeno na nepristupačnom brdu te da je najvjerovatnije izbačeno iz helikoptera. Zvanično objašnjenje da je Kovačević izvršio samoubistvo skokom sa stijene smatra cinizmom.
   
- Kad sam tamo stigao, obdukcija je već bila završena. Jedina stijena je bio kamen koji je razbio Abdulahovo tjeme kad je izbačen iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidjeli su se tragovi mučenja, paljenja, urezivanja nožem. Oči upale, podočnjaci tamni, a stopala su bila smežurana kao da je dugo stajao u vodi - svjedoči Muminović.

Nakon svega što se desilo on više ne vjeruje da će krivce stići kazna i dodaje da je sudbina Abdulaha Kovačevića vječita opomena svim Bošnjacima.

Ni slutili nisu da je majka znala da joj je sin ubijen



Novinski članak koji je majka Aiša do smrti čuvala u njedrima

Abdulahova sestra Mina sjeća se da je njen brat, koji je živio u Bijeljini, a radio u Termoelektrani Ugljevik, uzeo slobodne dane da se odmori od svega.

- Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud - sjeća se Mina.

Kazuje da se otac Avdo nadao da će ubice stići kazna, sve do smrti 2007. godine. Iste godine umrla je i majka Aiša, kojoj su govorili da se njen sin razbolio i od bolesti umro u Brčkom. Ni slutili nisu da je ona znala za sinovljevu sudbinu.

- Nakon njene smrti pronašli smo isječak iz novina koji je čuvala u njedrima. Pisalo je: "Kako je ubijen Abdulah Kovačević: Bačen iz helikoptera!" - kaže Mina i dodaje da se obistinilo sve ono, i ružno i lijepo, o čemu je pisao, što je predviđao i čemu se nadao njen brat.

Njegovo "Bosnoljublje": "Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna RAM, što ostalo od života, bilo bi me živjet' sram"

Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomski studij završio je u Ljubljani, a na Beogradskom univerzitetu pripremao je doktorsku disertaciju. Poznato je da je s profesorima u Beogradu došao u sukob zbog nacionalnog imena Bošnjak.

Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a svoje osvrte na predratnu političku situaciju objavljivao je u mnogim novinama. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom "Zlatne kiše", a posthumno je objavljena njegova zbirka poezije "Bosnoljublje". U njoj naslućuje svoju smrt stihovima: "Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna RAM, što ostalo od života, bilo bi me živjet' sram".

izvor:text blogger

28.09.2014.

No Pasaran-Čelićki Dani otpora

U povodu herojskih borbi, koje su vođene 27. i 28.septembra 1992,boračke organizacije Opštine Čelić organizovale su manifestaciju "Dani otpora Čeličkog kraja"s ciljem sjećanja  na heroje proteklog rata koji su branili i odbranili ove prostore.

Na samom početku manifestacije,nakon intoniranja državne himne učenjem fatihe i minutom šutnje odata je dužna počast šehidima i poginulim borcima 254 SBB Čelić .

Zamjenik k-danta 254 SBB,brigadir Suad Ribić, borcima predstavnicima brigadnih jedinica uručio je ratne zastave.
U ime 1. bataljona čast  je pripala Fuadu Cifriću
U ime 2. bataljona Ferizović Ekrem-Pile
U ime 3. bataljona Mujkić Bahrudin-Bake
U ime 4.bataljona Mujkić Mersed
U ime IDV 1.bataljona Zafir Šadić
U ime manevarske čete Jasmin Ljaljić

Nakon predaje ratnih zastava,kolona formirana od bivših boraca i gostiju ovog skupa uputila se na mjesto gdje se odvijala ova herojska bitka,prostor fabrike za preradu voća i povrća "Frigos" Čelić gdje je upriličen čas istorije,sjećanje na dane kada je neprijateljskim snagama dato do znanja da je Čelić neprobojan bedem u ostvarenju njihovih nakana-zauzimanje i ovladavanje ovih prostora.

O značaju ove  i ostalih bitaka vođenih na ovim prostorima govorili su  zamjenik k-danta 1.bataljona Sead Šadić i k-dant 2.korpusa Armije RBiH general Hazim Šadić.

U okviru ove manifestacije uručene su diplome za najbolje literalne i likovne radove,učenicima javnih ustanova osnovne  i srednje škole .Najbolje plasiranim učenicima,diplome je uručio general Hazim Šadić.

Ranjenim borcima,učesnicima ove bitke zahvalnice je uručio k-dir Manevarske čete Jasmin Ljaljić.
Zahvalnice za nesebičan doprinos u odbrani uručene su i medicinskom osoblju sanitetskog bataljonu 254SBB,dok su za pomoć u realizaciji ove manifestacije,zahvalnice dobile OŠ Čelić i MSC Čelić.

Nakon oficijelnog dijela uz vojnički grah i raznovrsna jela koje su pripremile žene Čelića nastavilo se sa druženjem bivših boraca,gostiju i mještana ovog kraja.

11.06.2014.

Rimejk-Čelićki "Narod zna "da ovo nije "država za čovjeka"

                                                         Narod zna

 

A,narod zna“ da oni što pričaju da „Narod zna“ Čelićom je lakše  upravljati ukoliko je on razjedinjen.Prvo su Opštinu Čelić podijelili teritorijalno,što je za posljedice imalo čak i formiranje paralelne opštine.

Svojim smišljenim stavovima,ne znam u kojoj kuhinji skuhanim,doveli su do međuseoske netrepeljivosti,stvarali odbojnost Čelića prema Vražićima ili obratno,ili prema drugim mjestima naše male Opštine.

Kako su krenuli,na pomolu su i međumahalska prepucavanja..Kamo to vodi?

Naravno,u još veću dubiozu i beznađe iz kojega ćemo se teško isčupati.

U Čeliću treba mnogo toga izmijeniti i početi sa izgradnjom onoga što život znači.

 

Kada i da li će se nad Čelićem razvedriti niko ne zna.

 

Smrt fašizmu-sloboda narodu

10.06.2014.

Rimejk-Čelićki frigos,zadruga i nakaradna politika

Obećanja ludom radovanja

 

A,oni koji su nam se sa predizbornih plakata umiljatim pogledom dodvoravali i tražili našu naklonost,na predizbornoj egleni obećavali kule i gradove,sada uživaju u blagodatima naše naivnosti..Većina je dobro unovčila svoje političke pozicije pa zbog obilja raskoši kojeg uživa i ne primjećuje teške oblake tame koje su nadvile Čelićki  kraj.Pričati o propalom Frigosu,u ovom momentu bilo bi suvišno,jer o tom privrednom subjektu toliko je napisano da bi se moglo izdati toliko knjiga da se popuni jedna biblioteka,kakva je ona na spratu opštinske zgrade.

 

                                           Pljačke po Čeliću

 

Pored gore spomenutog Frigosa,koji je svoju prvu pljačku doživio odmah na početku neprijateljskih nasrtaja na ovo mjesto,i to zamislite,ne od strane neprijatelja,nego naših političara iz „najtežih godina“.

Ogromne količine zamrznutih prerađevina i polufabrikata iz ovog nekadašnjeg giganta,pod misteroznim okolnostima,otišle su na nepoznate adrese.Nikada niko,do dana današnjeg o ovome nije podnio račun,a da li će ... niko ne zna.

 

 

                                          Zadrugu ima (nema) ko da brani

 

Drugi privredni subjekt,gle čuda o tome se vrlo malo i nikako ne govori, poljoprivredna zadruga Majevicaprodukt,sa svoja dva OOURA:OZO „Voćar“ i „Trgopromet“,rasturena je do te mjere,da se nezna ni da je postojao,a ni ko je radio u ovom,za naše uslove – čelićkom gigantu.

Posljednjih godina izmijenjalo se toliko rukovodećih kadrova,od kojih su skoro svi(čast izuzecima) radili za svoj lični interes-čitaj džep,a od zadruge nije ostalo ni slovo z.

Ovaj narod trebao bi da zna kome i gdje su usmjerene pare od prodaje poslovnih prostora,mehanizacije,kako transportnih sredstava,tako i poljoprivrednih strojeva.

Kakva je tu logigika da firma čiji je prevashodni zadatak razvoj poljoprivrede ovog kraja prodaje državnu zemlju u zakup fizičkim licima,a ubrani novac od rente usmjerava u sumnjive tokove.

Vrh ove agonije oko zadruge,je izbor za direktora,jednog od istrošenih političara i nekadašnjeg opštinskog čimbenika koji sa ovom branšom nema,ama baš nikakve vezeTakvi kao on ne bi znali sašuvati ovcu ni da je na papiru nacrtana.

 

Šta je sa nekadašnjim uposlenicima ove zadruge,zašto ćute,zašto su nijemi posmatrači izdisaja kuće u čije su temelje,a i samu nadgradnju uložili dosta ličnog odricanja.

 

Jesu li im se izmirile zakonske obaveze po dobivanju otkaza,ili se možda varam.

 

Šta je sa opozicionim političkim partijama,prevashodno Čelićkim SDP koji se deklerativno bori za prava socijalno ugroženih.Nisu li i pojedini iz vrha  ove stranke dio zadružnog tala prigrabili za sebe ?.

09.06.2014.

Rimejk-U Čeliću ništa novo,stare priče u reprizi

                                        Nad Čelićem nadvila se tama

 

 

Prisjećajući se novinskih članaka u kojima se o Čeliću govorilo kao najmlađoj opštini u F BiH,danas ovom epitetu,komotno se može dodati i jedna od najnerazvijenijih u državi,Bosnom i Hercegovinom što se zove.

Geografski gledano,rubna opština u federacija,otisnuta je i na sam rub svih društveno ekonomskih zbivanja,te kao takva prepuštena sama sebi da se bori sa svim nedaćama koje je prate posljednjih godina.

 

Jedan od gorućih problema nezaposlenost iz dana u dan poprima sve veću razmjeru.Svi mi koji ovdje obitavamo,svjedoci smo svakodnevnih otpuštanja radnika iz ovdašnjih privrednih subjekata,a usput rečeno od kojih su mnogi pred zatvaranjem..

 

Sreću su imali,ako se tako može reći,oni otpušteni radnici koji su uredno bili prijavljeni ,takvih je mali broj,te će primati,bar nekoliko mjeseci novčanu pomoć biroa za zapošljavanje.

 

Ovi drugi,ukoliko su bili u ratu,primiće još nekoliko naknada od fedracije po 150 Kema,dok trećimabez ijedne od ovih naknada jedino preostaje da se mađioničarskim trikoma bore za opstanak.

     


Stariji postovi

VRAZICI ba Online

MOJI LINKOVI

POGLEDI IZ









-



PISANKA










B















statistics










Desert Ecstasy Instrumental Arabic Music


Powered by mp3ye.eu



























MOJI FAVORITI
KRIMINAL U VLASTI
VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA
RODNA GRUDA
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
dnevnik jedne kurtizane
KALEIDOSKOP
osobe sa invaliditetom
"Seher" Vrazici
Načelnikov blog - Bosanski Petrovac 2008 - 2012
U srcu Balkana
više...

BROJAČ POSJETA
197909

Powered by Blogger.ba